Mama sekretarica Još za vreme studija pričao sam sa d**gom oko otvaranje sopstvene firme. Ubrzo po završetku fakulteta Milan i ja smo otvorili projektni biro i počeli da jurimo i grizemo za posao. Dobro radimo i posao je lepo počeo. Ozbiljni od početka na nas su tako i gledali. Nisu nas smatrali klincima. Posle prve godine već smo imali još dva radnika, treće godine veću kancelariju sa više od deset zaposlenih i još pride honorarci. Došlo je do toga da nam je neophodna i sekretarica. Pustili smo priču svuda kako tražimo pouzdanu žensku osobu srednjih godina, znanje engelskog, komp i kak Pročitajte više
Priča moje drugarice
Posmatrala sam ga dok je potpuno go stajao u dnu sobe. Bio je lep. Bio je moj, sasvim moj. Moj ljubavnik, moj muškarac sa kojim sam uradila sve ono o čemu sam sanjala. Muškarac koji mi je uradio sve ono o čemu sam samo maštala. Bio je tako lep, sasvim moj. Pored razlike u godinama i pored svega što je trebalo da nas razdvaja, sa njim sam pronašla ono za čime sam tragala čitavog života. Ono što nisam ni znala o sebi o svetu. O ljubavi. Ovo je ljubav. Ovo telo koje vidim ispred sebe golo i prelepo, telo muškarca, telo dečaka, u dnu sobe, uspravno, snažno a opet tako krhko. Otpila sam Pročitajte više
Treća priča mog druga
Vodnika Esada iz Bosne, čuvenog srcelomca, upoznao sam već prvog dana, na prvom koraku u samostalan život. Sudbina me, eto, poveza sa njim u tom prelepom malom gradu, gde sam, kao novopečeni potporučnik, započao svoju vojničku karijeru. Sišavši sa autobusa, sa koferom u ruci, uputio sam se ka grupi kolega, uniformisanih momaka, pred vojnim restoranom. Pitao sam za komandu garnizona i onako uzput, kakve su mogućnosti samačkog smeštaja. Visokog, vitkog, naočitog, produhvljenog lika, samouvereno mangupskog držanja, Esada ste morali prvoga da primetite. E, zemljače, došao si na pravo mesto. Reč Pročitajte više
Druga priča mog druga
Moja vojnička filozofija me je naučila da u životu uvek gledam strogo napred. Ne menjam lako uverenja i da se čvrsto držim svojih životnih principa. Nikad se ne zaljubiti u muškarca, jedan je od mojih čuvenih principa za koji sam se grčevito hvatao, kao davljenik za slamku. Nije bilo potrebe jer zbog mog dobrog i mladolikog negovanog izgleda nikad nisam oskudevao u kontaktima. Ni muškim ni ženskim. Na muškoj strani uvek se trošila samo moja fizička energija, a ona emotivna stalno je bila oduvek okrenuta ka d**goj, ženskoj strani. Tada nisam ni verovao u moć prsta sudbine Aljoša je perspek Pročitajte više
Priča mog druga
Moja vojna karijera, kao oficira JNA, bila je u usponu. U elitnoj vojnoj akademiji bio sam na dužnosti starešine pitomaca iz jedne arapske zemlje. Vrlo ljubazni samnom, slušali su me i poštovali. Samo malo mlađi od mene, generacijski smo se izvrsno razumeli. Dobro plaćeni, bili su puni para, pa su se naše ženske vrlo lako lepile za njih. Ne, nisam morao biti ljubomoran zbog toga. Iako oženjen lepom i atraktivnom ženom, nisam ja bio baš cvećka. Mnogo putujući, službeno i zbog mojih studija, nisam se mnogo opirao ženskim uzdasima. I nije me tek tako bio glas Don Žuana. Da, žene. Mene je Pročitajte više
Beskrajno
Beskrajno sam srećna što mogu da se pohvalim mnogim neobičnim dočecima Nove godine. Uvek sam se, okružena sa mnogo ljudi, bilo u lokalnom kafiću ili klubu - diskoteci, na Trgu nekog od evropskih gradova, na kućnoj zabavi, radovala završetku stare i početku Nove godine sa još većom nadom da će baš ta Nova godina po svemu biti još bolja i radosnija. Ipak, danas s'posebnom pažnjom beležim svoj najposebniji doček Nove godine na Zlatiboru. Računajući kumove koje smo venčali, ima nas u društvu nekih 6 - 7 parova koji su već dugo zajedno, u braku, sa malom decom ili onih koji tek prave planove za sva Pročitajte više
Baraba
Kada živite u malom gradu, neosporno je da znate mnoge ili bar brzo štošta možete saznati o svakome. Ognjen je bio bubnjar u lokalnom rok bendu. Moje društvo je redovno izlazilo u lokal u kome su nastupali i zaista smo uživali i provodili se na njihovim svirkama. Bio je omiljen među ženama. Em je bio visok, zgodan i neophodan, em je njegov beskrajan niz veza govorio o iskustvu u krevetu. Izgledao je baš dobro iako se činilo da svom izgledu ne pridaje veliku pažnju. Naime, crna kosa mu je padala u oči i stalno je imao neke čuperke, a brada je dodatno podsticala tu misterioznost. Ne retko je svo Pročitajte više
Akademac
Da vas neko pita sećate li se svoje poslednje žurke ili najboljeg dočeka Nove godine, da li bi mogli bez puno razmišljanja i demagogije da odgovorite gde i kada se to desilo i zbog čega je baš ta žurka ostavila na vas takav trag? Sada kada vrtim film i podsećam se svih onih dobrih žuraja koje smo pravili kao srednjoškolci i posle, neizostavnu radost mi pričinjava potsećanje na jedan neplaniran doček srpske Nove godine u Sremskoj Mitrovici i akademca. Bila sam brucoš na fakultetu i bukvalno svaki vikend u decembru provela na nekoj brucošijadi, upoznavajući različite prilike sa d**gih fakulteta. Pročitajte više
Trenuci prepuštanja
U kolima me je Boris prvo upitao jesam li gladna. Odgovorila sam da umirem od gladi i to je bila istina, jer od posla nisam stigla na pauzu za dorucak a kasnije - pa, bila sam mnogo više gladna njega, nego svega d**gog. "Pokupio sam usput neki roštilj, biće valjda dovoljno" dodao je, namignuvši mi. Misli su mi odlutale na tren, posmatrala sam standardnu gužvu na ulicama grada i neke zgrade koje su mi se učinile nove i nepoznate. Uživala sam u tom pogledu sa strane, muzici sa radija Index i nisam imala preku potrebu za pričom. Bilo mi je dovoljno to što smo zajedno, što uživam u njegovim sigu Pročitajte više
Soba 357
Nisam oduševljena euforijom koja vlada oko venčanja. Idem samo na ona koja "moram" od najbliže familije i prijatelja. Međutim, ovo nismo mogli da "izbegnemo" jer se ženio Borisov brat od strica, sa kojim je bio jako blizak i koga sam među prvima upoznala i zavolela od njegove familije. Presedan je to što se venčanje dešavalo u hotelu na severu Bačke i imali smo rezervisanu sobu za sebe. Zahvaljujući poslu i čestim obilascima terena, Boris je znao i imao prilike da boravi u mnogo različitih više ili manje dobrih hotela/hostela i motela i samo putem Skype-a sam donekle mogla da ga vidim i pribli Pročitajte više
Rapture
Koja pesma Vas pokreće? U poslednje vreme, meni dan počinje i završava se sa starim hitom Nadie Ali tj. grupe iiO – Rapture. Kakva reč, kakva muzika... osećam je svakom ćelijom svog bića. Srđan tako deluje na mene. Kao droga, lako se navući i postati zavistan. Mislila sam da sam već otupela od svih nevolja; porodičnih problema, bolesti i bede. Imam posao i svakodnevnu kolotečinu odlaska na isti i borbu za egzistenciju. Ne znam gde je vreme proletelo; u sve manje lepih dešavanja i druženja sa prijateljima, u nemanju izbora da putuješ, da napreduješ, u povlačenju u sebe i svoju ljušturu jer je i Pročitajte više
Jump
Sigurno se sećate muzike devedesetih. A možda ćete se i nasmejati kada se prisetite svih dobrih večeri i izlazaka koji su počinjali u stilu: "Petak je veče, sedam u meče/možda će večeras neka da se opeče/jer moja mala pčela odavno nije jela/situacija je gadna jer suviše je gladna." Tada smo "živeli" za petak i "gužve" po diskotekama - pijančenja i muvanja. Par puta sam izašla sa sestrama koje su bile baš u tom fazonu-da se montiraju i što pre nahvataju nekog lokalnog baju. Bila mi je potrebna promena od već ustaljenog društva i rupa na koje smo izlazili - alternativnog rock a i stalno naduvan Pročitajte više
Feeling good
Jazzy, easy...feeling good, je bilo sve o čemu sam mogla i htela da razmišljam tog dana. Posle silovitog, razuzdanog početka Srđan me je odneo u sobu i skoro posramio lakoćom i sofistiranošću onoga što je isplanirao dalje. "Nema potrebe za žurbom! Imamo dovoljno vremena za sve i konkretnije upoznavanje." - rekao je to, nežno me spustivši da sednem na ivicu kreveta. "Sam Bog zna koliko dugo maštam o ovom trenutku i koliko mi je hrabrosti trebalo da ti pokažem da si ti za mene mnogo više od prijatelja. Sinoć sam pokušao da ti to i kažem, ali nekako se čini da nikada nije dobar trenutak a tuga Pročitajte više
Beograd
Bili smo u kontaktu skoro godinu dana, dopisujući se mejlovima razmenjivali smo podatke o našim životima u dva različita grada i okruženja. Bili smo stranci koji su se nekako prepoznaili a komunicirali smo kao da se poznajemo ceo život. Poslednjih meseci smo razmenili i brojeve telefona i čuli se po jednom nedeljno, potom sve češće a kasnije i skoro svaki dan. Uživala sam da ga slušam, čak i kada bi govorio o najtrivijalnijim stvarima. Nikada neću zaboraviti dvadeset peti april i naš prvi susret. Malo je reći da sam ostala bez daha kada sam Nikolu prvi put videla. Izgledao je prelepo, ogro Pročitajte više
Dobro došao u klub
Nisam bila ni iznenađena ni oduševljena kada me je Ognjen pozvao kod njegovog šefa na slavu. Znala sam koliko mu to znači i koliko me ozbiljno shvata kada me poziva da upoznam ceo njegov kolektiv. Dovoljno mi je bilo to što smo skladni, što se razumemo i poštujemo, što nam je seks fantastičan i što je nam je lepo i zabavno u naša četiri zida. Prijatelje koje imamo sa posebnom pažnjom biramo i malo je onih kojima dozvoljavamo bilo kakvo mešanje u naš sveti dom. Znala sam koliko gospodin Mitrović ceni i gura Ognjena u poslu da napreduje po vertikali. Veliki je stručnjak i sa enormnim iskustv Pročitajte više
Stand by me
Februar puca od ljubavi. Svuda je osećamo u vazduhu. Susrećemo je na svakom koraku od srednjoškolaca koji se ljube po parkovima. Izloga ispunjenih srcima i crvenom bojom na radost i podsticanje strasti. Mačake koje se vijaju i pare po haustorima i njihovog cijuka do kasno u noć. Ja sanjam i imam noćne more, ponovo. Frojde, gde si. Pomozi mi. Prošlo je četiri godine od njegove smrti. Dve sam posle provela na terapiji lečeći se od gubitka voljene osobe. Iznova sam prepričavala kako je i koliko lepo bilo i živela u celibatu ne želeći da zaboravim i iz sećanja izbrišem njegovu sliku. Sliku Pročitajte više
Bolje od bensedina
Bolje od bensedina Velika S ili Sudbina baš ume da nam se ponekad nasmeje u lice i pomuti zdrav razum. Nakon deset godina rada u jednoj firmi našla sam bolji posao. Krenula sam da se obučavam. Prvo na šta sam naletela bila je nedojebana mentorka. Kako je bila u strahu za svoje radno mesto ustremila na mene. Pravila me nesposobnom za osnovne operacije i tužakala šefici za svaku grešku. Nakon mnogo godina riknuo mi je i moj prijatelj kućni računar. Izgubila sam sve podatke i svaku dalju vezu sa spoljnim svetom. Hvala Bogu, pa sam imala Marka. Upoznala sam ga na svadbi zajedničkih prijatelja Pročitajte više
Izazov
Već sam spomenula da mnogo volim svoj posao i da mi nije teško da radim i prekovremeno. Međutim, do sada sam se držala nepisanog pravila da nikada ali baš nikada neću biti u vezi sa kolegom ili klijentom sa kojim sarađujem. Istina, zaista i nije bilo mnogo prilika da se ogrešim o svoje pravilo jer su muškarci koji su mi se nudili bili krajnje neinspirativni; kolege koje me ničim nisu motivisale, mahom oženjeni ili daleko ispod svakog nivoa zbog kojeg bih rizikovala svoj položaj u firmi, pa čak i kada se radilo o šefu ili mentoru. Nisam mogla biti deo svakonevnih sve većih procenata afera na ra Pročitajte više
Pametna i luda
Bila je to teška radna nedelja za mene; hiljadu poziva, novih informacija i reorganizacija u firmi od koje su svi strahovali. Bila sam umorna od toga “šta treba i šta će biti“. Život mi se sveo na posao i pripreme za isti. Bilo mi je dosta novina i ljudi koji su mi konstantno isisivali energiju svojim preteranim očekivanjima. Svakom je njegova muka najteža, ali više nisam imala snage da slušam tudje jadikovke… Počela sam da ga intenzivno sanjam ponovo i da se svakodnevno pitam - “gde je i na koga On troši svoje vreme?”. Iznova sam proživljavala svaki naš susret i bio mi je potreban kao vazdu Pročitajte više
Dedovina
Dugo vec pricamo o nekom zajednickom vikendu i vremenu, koga je uvek nedovoljno kada smo zajedno. Trceci s’posla na posao i gradeci svoje karijere, cini se da “nikada nije pravi moment” za opustanje, prepustanje i licno zadovoljstvo! Veljko mi je toliko pricao o selu svog dede, negde u Backoj i kako obozava da “zapali” za vikend tamo iz Beograda i kako mu tamo sve izgleda d**gacije – mirno i bez velike frke, a nista mu nije problem da uradi i oko kuce i okucnice i kako uziva u tek zasadjenom vocnjaku i ljudima tamo, za koje se cini da je vreme stalo. Slusajuci ga, pozelela sam da vidim sve to Pročitajte više